U srijedu, 17. veljače, započinje korizma.
Korizma je za sve kršćane posebno vrijeme, vrijeme kada se svatko od nas priprema da dostojno, spokojno i čistoga srca dočeka najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Korizma je vrijeme posta i obraćenja, vrijeme kada prolazimo pustinjom i tražimo sebe, tražimo bližnje, tražimo spas.
Simbolično započinje obredom pepeljanja na Čistu srijedu, kada se posti i ne mrsi. Korizmeno vrijeme pravo je vrijeme da se svi podsjetimo i razmislimo o onome što nam je u životu važno, da se sjetimo približiti Bogu, pomiriti se s njim. Poštivanjem Božjih zakona, postom i nemrsom, pepeljanjem kao činom poniznosti, ispovijedanjem i odricanjem u korizmi u prilici smo okajati grijehe. Odricanjem od nečega nama važnoga, a ujedno pomaganjem drugima nesebičnim dijeljenjem, postajemo slični Isusu, slijedimo njegov primjer i pružamo primjer drugima. To je cilj četrdesetodnevnoga odricanja, promišljanja u vlastitoj pustinji zalutalih misli, to je ono na što nas Isus svakodnevno potiče, a posebno u ovo vrijeme pripreme za njegov ponovni dolazak.
Stoga, u ovom vremenu pripreme za Uskrs povucimo se s vremena na vrijeme u osamu i razmislimo o najboljem načinu kako u zajednici umanjiti tu prazninu osamljenosti. Iskoristimo to vrijeme za razgovor s Bogom »jedan na jedan« i zapitajmo se u tišini vlastitoga uma što je naša pustinja i kako je možemo prebroditi. Potaknimo druge na razmišljanje i pomognimo im da proputuju kroz svoje vlastite pustinje da bismo mogli nakon dugih priprema nastaviti živjeti našu vjeru na najbolji mogući način. Jer, i u pustinjama postoje oaze gdje život cvjeta, na nama je da se uzdamo u Njega koji će nas sigurno dovesti do iduće.
(preuzeto s portala Glas Koncila)