Prvi dio crkvene ili liturgijske godine zove se Božićno doba. Središte tog vremena je blagdan Isusova rođenja, Božić. Priprava za blagdan Božića zove se advent ili došašće. Samo značenje riječi advent dolazi iz latinske riječi advenire  što znači dolazak. U vremenu došašća čekamo dakle, dolazak Isusa Krista.  Došašće obilježavaju mise zornice – narodu omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i za konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Na mnogim mjestima, pa i u crkvama susreće se adventski vijenac, kao obilježje došašća. On nije liturgijski propisan, ali sadrži u sebi određenu simboliku. Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug koji označuje vječnost i četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa.

Ove nedjelje i našem je gradu zapaljena prva adventska svijeća. Veliki adventski vijenac smješten je ispod božićne jelke na našoj Pjaci.          Da bi nam došašće prošlo u miru i blagoslovu, nakon pjesme dječjeg župnog zbora, župnik don Ante Antunović blagoslovio je vijenac, a potom je prvu svijeću upalio Mario Bjeliš, dogradonačelnik našega grada.

Četiri tjedna priprave za Božić simboliziraju vrijeme čekanja na preobrazbu, a da bismo se što bolje pripremili u vrijeme došašća, ovdje donosimo rzmišljanje fra Vandelina Vošnjaka koji je o došašću zapisao:

„To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U svemu tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je On već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše – sreća djece Božje.

Kroz cijelo došašće provlači se tiha radost nadanja.

No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bismo strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko Djetešce kako bi u nama osvijestila da nam je to Dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.

Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bismo svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko Dijete, da bismo pobudili žarku želju i čežnju za njima te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo.“