Križni put (lat. via crucis = put boli) je pobožnost koju vjernici obavljaju u korizmeno vrijeme. Križni put simbolizira posljednji dio puta kojim je prošao Isus tijekom zemaljskoga život, tj. put od Maslinske gore, na kojoj je bio u smrtnoj muci pa sve do brda Kalvarije, na kojem je razapet.

Korijeni ove pobožnosti sežu u vremena prve crkve kada su kršćani događaje iz Isusova života obilježavali na mjestima gdje su se oni doista i zbili. Tako su se na Veliki petak okupljali na Kalvariji, a na uskrsno jutro kod Isusova groba.

U Rimokatoličkoj crkvi na Veliki petak Papa predvodi križni put na rimskome kolosaumu. Svake godine druga osoba je pozvana da napiše meditacijske tekstove za postaje križnoga puta. Među njima je bilo i onih koji nisu katolici. I pape su osobno pisali tekstove za križni put

Molitveni dio križnoga puta, sastoji se od pripravne molitve, zatim od 14 molitvi za svaku postaju i završne molitve. Svaka od molitvi 14 postaja počinje zazivom: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet”. Zatim slijedi razmatranje prigodno za pojedinu postaju, molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, zaziv “Smiluj nam se Gospodine! Smiluj nam se!” i jedna strofa pjesme “Stala plačuć tužna mati” (lat. Stabat mater dolorosa).

U našoj se župi križni put moli svakog korizmenog petka i nedjelje prije večernje svete mise. Pobožnost započinje u 17.15. sati.